Klijent je kroz suradnju u projektu inzistirao na pomicanju granica u zoni oblikovanja a u odnosu na okolnu gradnju, tako da ova kuća u raspredu svojih volumena i u svojoj općoj pojavnosti, ne samo da ne preuzima strukturu okolne gradnje, nego joj i kontrira. Nasuprot kompaktnim vertikalno postavljenim jednostavnih volumenima okolne gradnje, ovaj projekt razvija tzv. terasastu gradnju, čije se donje etaže (garaža i suteren) ugrađuju u tlo i služe kao postament gornjim dvjema etažama. Umjesto da kuća raste u visinu, potencira se horizontalno razvijanje arhitektonske plastike, koja terasasto izlazi iz prilično strmog terena. Horizontalne terase završavaju snažnim vertikalnim  elementima, koji „lebdeće“ terase prednje strane kuće snažno ankeriraju u tlo.

U vanjskoj pojavnosti dominiraju dva plana: vanjski volumeni obloženi kamenom i uvučeni dijelovi u tamno smeđim plohama koje su pomične i otvaraju se i zatvaraju prema vremenskim prilikama i dobima dana. U jednom trenutku kuća izgleda potpuno zatvorena, a u prilici povoljnih vremenskih uvjeta te mobilne stijene se otvaraju i omogućuju osunčanje i lijep pogled na šibenski kanal i Jadriju u daljini. Kuća je locirana na vrlo uskom gradskom koridoru sa kojega se pruža lijep pogled u smjeru osi šibenskog kanala. Maksimalno osunčanje tijekom cijelog dana i zaštićenost od bure, omogućuje povezivanje unutrašnjih prostora sa vanjskim terasama kroz veći dio godine. Sa istočne strane vertikalni brisoleji štite od pogleda sa ulice.