Projekt se nadograđuje na stoljetni proces simbolike kaštela sv. Mihovila. Na poseban način evoluira pažnju duha koji ima potrebu za dolaskom na ovo mjesto. Arheologija otvara pristup podzemnom svijetu veličanstvenih gusterni, omogućuje posjetitelju penetraciju u svijet prošlosti. Novoformirani podrumski prostori, isprepleteni s postojećim, nisu tek mjesto vlastite prezentacije, nego će u tom dijelu biti izloženi svi artefakti nađeni in situ, koji su sada pohranjeni u Muzeju grada Šibenika.

Na platou unutar perimetralnih zidova bit će izgrađena ljetna pozornica. Pad tribina od istočnog, višeg zida prema zapadnom, nižem omogućit će pogled na šibenski akvatorij, što će, u kombinaciji sa zvjezdanim nebom, biti savršena scenska pozadina.
Kaštel s vanjske strane ostaje netransformiran budući da konstrukcija ljetne pozornice izvana nije vidljiva. Bit će dovršena tek rekonstrukcija sjevernog perimetralnog zida kako bi se upotpunila cjelovitost njegove osnovne arhitektonike. Dok traje predstava, u večernjim satima, na nebu će odsijevati svjetlo iz unutrašnjosti tvrđave, koja će se doimati kao vulkansko grotlo u kojem nešto ključa. Novi sadržaj kao magnet će privlačiti i građane i turiste. Bit će to konačni cilj, konačni doživljaj u strukturi stare gradske jezgre, mjesto s kojeg se ona može još jednom, kao s nekog pijedestala, jednim pogledom obuhvatiti. Bit će to pogled s krune grada, krune utvrde, koja više neće biti pusta u svojoj nutrini, nego će, ispunjena novim sadržajem, opravdati nade onih koji se penju na šibenski Olimp, na kojemu je grad začet i prije svog prvog pisanog spomena 1066. godine. To mjesto početka života grada Šibenika izvor je na kojem će svi umorni naći okrjepu i novi smisao. Ovo je mjesto koje je održavalo život i branilo ga u najpogibeljnijim vremenima turske opsade. U novom vremenu branit će život grada od besmisla i očaja praznine, od zapuštenosti čiji je trenutno najvjerodostojniji svjedok.

„Svaka je umjetnost montaža elemenata uzajmljenih iz vremena što se razlikuju, sjedinjenih jedino sjećanjem i uvrštenih u prostor što ne odgovara ni jednom direktnom opažaju.“

Pierre Francastel