Osnovni arhitektonski koncept formiran  je interpolacijom pojedinačnih volumena unutar perimetralnih zidova započete gradnje benediktinskog samostana. Ti volumeni korespondiraju sa volumenima u starom dijelu Hvara, ali također i sa osnovnim funkcijama unutrašnje organizacije knjižnice.  Organizacija unutrašnjih komunikacija, koje su organizirane na način da se u prizemlju komunicira između osnovnih volumena, a na katu kroz te volumene, omogućava njihovu percepciju i očitanje u enterijeru, koji na taj način integrira svoju pojavnost sa vanjskim volumenima.

Na taj način u ulaznom i komunikacijskom prostoru prizemlja, u dijelu uz atrij, doživljava se ukupna dvoetažna visina prostora, dok su radni i depozitni prostori visine jedne etaže. U dijelu komunikacija između dvaju kubusa na 1. katu, osigurana je pogled prema centralnom atriju i prema vanjskom prostoru.

Interpolirani volumeni su odmaknuti od postojećih kamenih zidova. U prizemlju su maksimalno ostakljeni, tako da se unutrašnji prostor širi vizualno do tih zidova. Posebna rasvjeta će u večernjim satima „uvesti“ te postojeće zidove u unutrašnji prosto, a po danu će preko tog međuprostora prizemlje dobivati dnevno svjetlo.

U gornjim zonama kubusa, gdje su oni viši od postojećih kamenih zidova, predviđene su perforacije – otvori u kubusima, kroz koje se pruža pogled na stare dijelove Hvara (Spanjola, zvonik katedrale, stari krovovi povijesne jezgre), te osigurava dnevno svjetlo.