Prema idejnom rješenju, objekt nove Gradske knjižnice i čitaonice ukapa se u volumen vrta, na način da je prizemni dio na niveleti sjeverne ulice, a interpolacijom dvije etaže knjižnice formira se prostor novog vrta – terase na nivou ulaza ispod slara Palače Radošević. Cijeli novonastali objekt smješta se između perimetralnih kamenih zidova koji graniče sa javnim prostorom javne ulice, sa natkrivenim izdignutim dijelom na istočnoj strani gdje je i danas postojeća nadstrešnica, odnosno gdje je obodni kameni zid veće visine nego na sjevernom, zapadnom i  jugozapadnom dijelu.

U imanentnom dijelu arhitektonskog koncepta ovog projekta, sjeverna strana razumijeva se kao ulazna i na tom dijelu formira se centralni ulazni prostor, prozračnom staklenom stijenom povezan sa uskim atrijem koji se formira uz sjeverni zid gdje se prostor prizemlja, preko tog atrija, nadovezuje na usku javnu ulicu. Tim konceptom proširuje se javni prostor ulice  naglašava javni karakter gradske knjižnice, koja se u svom oblikovanju doima kao prošireni javni gradski prostor.  Potpuna „ukopanost“ ovog novog objekta  unutar granica postojećeg vrta, ovim konceptom dovodi se do suprotne situacije, da je cijeli prostor unutrašnjosti knjižnice oblikovno proširenje javnog prostora sjeverne ulice, koja se nastavlja na hvarsku Pjacu. Knjižnica tako postaje niša u javnom prostoru, a ne objekt vlastite monumentalnosti, što ovaj projekt razumijeva kao prednost, a ne nedostatak lokacije. Ono što je u početnom pristupu moglo izgledati kao otežavajuća okolnost, u ovom konceptu postaje prednost u odnosu na interpretaciju uloge knjižnice u javnom životu Hvara, odnosno  implicira arhitektonski koncept koji u potpunosti korespondira sa sadržajem ovog novog objekta.