Ovim projektom predviđena je gradnja poslovno – stambenog kompleksa koji bi se sastojao od “zmijolike” zgrade građene po rubu stijene, zgrade uz prometnicu Ante Starčevića, te visoke stambeno – poslovne zgrade  kao glavne markacije. 

U geomehaničkom smislu, dolina Drage je zapravo nasuta prirodna, morska uvala. Prilikom gradnje autobusnog kolodvora, zbog vrlo mekanog tla, bilo je potrebno izvesti posebna skupa temeljenja. U ovoj zoni kuće su tradicionalno građene na tvrdoj stijeni, po rubovima uvale. Ovaj projekt predlaže gradnju upravo po rubu čvrste kamene litice.
Zgradi autobusnog kolodvora oduzimaju se nadstrešnice perona, a korpus objekta, posebno fasada prema moru, ostaju postojeći. Objekt je vrlo ekskluzivne arhitekture i može se prenamijeniti u razne poslovne, zabavne ili ugostiteljske sadržaje.
Taj objekt ostaje kao otok u ovom projektu, kao brod koji je tu pristao uz obalu. Arhitektura objekta, sa naglašenom horizontalom, wrightovski preklapanoj, asocira na palube broda.
Nova uvala (Draga) postaje “mala Venecija”. To je jedino mjesto na šibenskoj rivi gdje je more prirodno ušlo u dubinu gradske strukture. To bi bila i jedina isključivo pješačka riva u gradu, čija bi zaštićenost prema buri i jugu omogućila cjelogodišnje korištenje.
Podvodna rasvjeta, morske fontane, most uzdisaja, trg na samom dnu uvale, restorani i štekati uz samu obalu i slični detalji, dali bi Šibeniku rivu kakvu nikad nije imao. I to u srcu grada.
Visoka zgrada, okruglog tlocrta, markacija je cijelog ovog kompleksa, vertikalni akcent uz zmijoliko horizontalno izvijanje obalnog bloka.