Projekt dječjeg vrtića za zonu Kila predviđen je na izuzetno nepovoljnoj parceli, sa vrlo velikim padom terena prema sjeveroistoku, sa vrlo visokim zgradama POS-a na jugozapadu i u okruženju nekontroliranog nastanka preizgrađene zone obiteljskih kuća na skučenim parcelama. Posebna okolnost je da se na sredini zadane parcele, kao otok, nalazi legalizirani neugledni i nezavršeni stambeni objekt, koji usku i dugu parcelu praktički dijeli na dva dijela.

Arhitektonski odgovor na ovu lokaciju ekstremnih i suprotstavljenih arhitektonika zgrada POS-a i okolne usitnjene obiteljske gradnje, sintetizira izričaj koji apsolvira te dvije ekstremne pojavnosti.
Lajtmotiv predložene kompozicije nove gradnje nalazi inspiraciju u arhitektonskoj strukturi Dioklecijanove palače, koja unutar perimetra vanjskih zidova razvija vrlo pravilnu ali i kompleksnu strukturu (mrežu) zatvorenih punih volumena i vanjskih prostora, koji se opet dijele na javne komunikacijske prostore i „privatne“ zatvorene atrije.
Struktura Dioklecijanove palače idealni  je predložak za shemu vrtićkih prostora koji razlikuju  komunikacijske prostore (hodnici, rampe, stubišta)  javne prostore cijele zajednice  (PVN) , prostore vrtićkih jedinica sa terasama – vrtovima kao prostore manjih zajednica , te u konačnosti individualne prostore vrtićkog osoblja.
U tom kontekstu svi karakteristični prostori ovog vrtića oblikovani su jednakom pažnjom, sa gradacijom prostornih doživljaja od introvertiranih javnih prostora centralne jezgre do prostora jedinica sa vanjskim terasama.